Samo da obrišem prašinu ! ^^
Nakon dugog, dugog perioda sjetila sam se i ovog bloga. Sada mi je drago sto ga nisam obrisala, jer kada citam sve one postove, vidim kako vrijeme sporo prolazi dok smo mladi. Neko mozda i ne misli tako, ali ja mislim. Upisala sam se u dobrinjsku gimnaziju . Na spisku sam 19 od 156 ucenika :D
Nije da se hvalim, ali bitno je da spomenem :) I zelim da se zahvalim svima koji su bili tu za mene svih ovih 8 godina.
Sada imam nova razmišljanja. Dug put je preda mnom. Okrecem novu stranicu svog zivota, i krecem opet ispocetka. Kako dalje, kojim putem , cesto se upitam . Mislim da na kraju ipak izaberem onaj pravi. Dugo sam razmisljala koju srednju skolu da upisem, ali nakon duzeg vremena odluka je pala , i mislim da se necu pokajati.
Da vas vise ne gnjavim sa tim svojim filozofijama, evo vam moj sastav za Bosanski jezik , za prijemni. Tema je bila 'moj buduci poziv' a ja sam kuci vec smislila nesto poput toga, samo na temu raskrsnica zivota. Pa eto procitajte , po meni je sastav vrhunski :D
I zdravo do iduceg javljanja, pozdrav svim bloggerima :)
RASKRSNICA ŽIVOTA
- Spoznaja o stvarnim vrijednostima života natjerala je duh u meni da cijenim ono što tok života donese ali i odnese. Tek sada kada je jedan raskošni dio života iza mene shvatam koliko je bitno da razmišljamo o svojoj poučnoj prošlosti, nekad preteškoj sadašnjosti i jedva iščekivanoj budućnosti. Sada kada sam na raskrsnici života, prvi put se osjećam odraslom. Razum mi govori šta trebam izbjegavati , a srce šta trebam učiniti. Samostalno, postepeno obogaćujem svijest u sebi i dajem svojoj duhovnosti nove dimenzije. Beskrajna cesta te raskrsnice vezana je za moju sadašnju najveću brigu, upis u srednju školu. Onih osam, osnovnih godina, prošlo je brzo kao lokomotiva. Pomislimo da smo pobjegli od prošlosti, a kad tamo iz te idile nas posmatra djetinjstvo.Nekad se činilo kako nema kraja, a nekad je i jučer bilo daleko. Jučer je samo današnje sjećanje, a sutra današnji san. Kroz tih osam godina stekla sam novo društvo, došla u iskušenje u mnogo raznolikih situacija, upoznala sam samu sebe i izgradila svoj karakter. Te godine su bile ispunjene entuzijazmom. Nalazila sam se u situacijama kada sam morala naći razliku između idealnog i ostvarljivog, pa unatoč mojim velikim željama zaboraviti idealno i misliti na ostvarljivo. Uvijek je bilo nekih teških grešaka, veselih uspona i niskih padova ali to je ono što ojača čovjeka. Usponi nam pokazuju šta sve možemo postići, padovi nam pokazuju da možemo bolje. Kraj osnovnog školovanja se bližio, a u glavi samo jedno pitanje: „ Šta upisati ? „ Tek sada imam zadatak da sebi osiguram ono idealno, što sam oduvijek željela. Sada znam da mi nece sve biti lagano i servirano kao u djetinjstvu, ali mislim da za svoje godine odlično razumijem šareno klupko života. Naučila sam da hrabro koračam i da se svim silama borim, ustrajna u svom cilju. Čak i kad mi loše krene, kažem dobro je, biće bolje. Tu na početku novog životnog putovanjarazmišljam o novim pohodima, novom prijateljstvu i drugom dijelu svog života. Sjećanje je sve što mi je ostalo od nekih prijatelja, nastavnika i osoba koje danas nisu tu, pored mene. Tek sada shvatam da se nalazim na bitnoj stranici svog života. Život, kao kratkotrajni trenutak, je jedna čudesna igra. Treba naučiti igrati po životnim pravilima, da bi izvukli svoju korist. Mislim da je glavni recept za uspjeh u životu biti skroman. Dok je čovjek skroman , sitnice ga razvesele i svaki dan za danom ima razloga da bude sretan. I sada kada je veliki dio života preda mnom, moram sama da izborim sebi budućnost, zacrtam ciljeve i na kraju ih uspješno riješim. I znam da mi dok živim, dolikuje da se nadam, jer inače život ne bi imao smisla.






